Fihi ma fihi

Mevlana Dzelaluddin Rumi

03.01.2010.

27. Poglavlje (Ders), Mevlana Dzelaluddin Rumi

Fakira (sufiju) je bolje ne pitati ništa; jer, pitanja bi ga mogla navesti i natjerati da stvara laži. Zašto? Kada mu tjelesni čovjek postavi pitanje, on mu mora odgovoriti; a njegov odgovor ne može biti ono što bi trebalo biti, jer slušalac nije ni dostojan ni sposoban da primi takav odgovor; takav zalogaj nije za takva usta i takve usne. Fakir će, prema sposobnosti i sudbini svog slušaoca, morati dati neki lažan odgovor da bi ga se oslobodio. Mada je sve Što fakir kaže istinito, taj odgovor, u poredenju sa istinom, lazanje; za slušaoca, taj odgovor je čak iznad istine. Neki derviš je imao jednog početnika koji je za njega sakupljao milostinju. Jednoga dana, ovaj kao milostinju donese svom učitelju jelo. Derviš pojede jelo, a kada je pala noć, poče sanjati erotske snove. On upita svog učenika: "Od koga si donio onu hranu?" Ovaj odgovori: "Dala mi je jedna lijepa djevojka." Učitelj reče: "Bog zna da nisam sanjao takve snove već 20 godina; to je djelovanje te hrane." Derviš se mora čuvati dane jede hranu od bilo koga, jer je on osjetljiv, i javljaju mu se stvari i potresaju ga, kao kad se na bijelom i čistom odijelu nade crna fleka. Na odijelu koje je potamnilo nakon godina od prljavštine, ne vide se hiljade prljavština i masnih mrlja. Tako se derviš mora paziti da ne jede hranu od ljudi koji su nepravedni i koji rade nečista i putena (nefska) djela; jer, na njega hrana djeluje i prožima ga lošim mislima: nisu li jela koja mu je poslala mlada djevojka pobudila u njemu erotske snove? To Bog zna najbolje!

20.11.2009.

26. Poglavlje (Ders), Mevlana Dzelaluddin Rumi

Učitelj kaže: "Vaše pažnje, vaša nastojanja i usluge koje mi činite, vi prisutni ili odsutni - ako ja vjerovatno zaboravljam da vam se zahvalim za sve to, da vam odam poštovanje i izvinem vam se - to nije iz oholosti ili ravnodušnosti, ili zato što ne znam kako treba nagraditi dobročinitelja riječima ili djelom. Ali ja sam znao, po Čistoti vaše vjere, da vi to činite samo za Boga. I ja Mu prepuštam da ponudi moju zahvalnost, jer vi ste to učinili za Njega. Kada bih se izvinjavao riječima, izražavao vam svoje poštovanje i hvalio vas, to bi značilo da vam je već dat dio nagrade koju vam Bog želi dati, i da ste primili izvjesnu naknadu; jer, ta skromnost, ta izvinjenja, te pohvale ovosvjetska su zadovoljstva. Ako ste se na ovom svijetu pomučili, darujući dobra i položaje, bolje je da svu nagradu primite od Boga. Zbog toga vam se ne izvinjavam, jer izvinjenja pripadaju ovom svijetu. Bogatstvo se ne jede; ono je željeno zbog nečeg drugog. Njime se kupuju konji, konkubine i robovi, traže visoki položaji, da bi se zaslužile hvale i komplimenti. Ovaj svijet je takav - ako si velik i poštovan, dobićeš hvale i komplimente. Šejh Nedžari275 Buhari276 je bio čovjek od značaja i pun duha (sahibu dil) vlasnik srca. Obilazili su ga naučnici i ugledne ličnosti. Sjedili su (pred njim) na koljenima (iz poštovanja). A on je bio nepismen šejh. Ljudi su željeli čuti sa njegovih usana tumačenje Kur’ana i hadisa. On odgovori: "Ja ne znam arapski. Ali, recite mi prevod Kur’anskih ajeta i hadisa, pa ću vam objasniti značenje." Ljudi su mu prevodili svete tekstove i on ih je tumačio; govorio je daje Mustafa a.s. bio u toj i toj fazi (mekamu) kada je primio taj stih (ajet); da su stanja (ahval) te faze (mekam) bila takva i takva; objašnjavao je do u detalje "stupanj" te faze, njegove puteve i uspinjanje do nje. Jednoga dana, neki Alide, koji je predstavljao ljude svoje skupine, pohvali Kadiju (u njegovom prisustvu) i reče kako na cijelom svijetu nema takvog kadije, kako on nije nesavjestan, kako je on odbijao krčage s vinom, daje bio nepristrasan i neustrašiv, i daje samo radi Boga dijelio pravdu parničarima. Šejh reče: "To je laž da on nije tražio krčage s vinom. A ti, koji si potomak Alije, iz porodice Poslanika a.s., ti ga hvališ i govoriš kako je odbijao krčage s vinom. Zar to nije krčag vina? I ima li boljeg vina od takve pohvale u njegovom prisustvu?" Sejhul Islam Tirmizi277 je pričao: "Sejjid Burhanuddin278 (neka Bog posveti njegovu dušu - sirr) je držao mudre govore, jer je proučavao knjige velikih učitelja, njihove tajne i njihove riječi." Neko279 reče: "O, pa i ti proučavaš! Pa kako to da ti ne držiš takve govore?" 275 Tirmizi odgovori: "Da se pati, napreže i čini pobožna djela." Oni rekoše: "Zašto ti ne ispričaš ono što si čitao i ne podsjećaš na to? Ti znaš izvor (uzrok, početak), a to je ono o čemu mi govorimo. Pričaj nam ti o tome." Ovi ljudi nemaju ljubavi za drugi svijet, oni su svoje cijelo srce dali ovom svijetu; neki su došli da jedu hljeba, neki da ga gledaju; oni žele naučiti te riječi i prodavati ih. Riječi (govor) su kao mlada (arus) i kao ljepotica. Kada je neka mlada lijepa ropkinja kupljena da bi se preprodala, može li ona darovati svoju ljubav i pokloniti svoje srce? Zadovoljstvo za trgovca se sastoji u tome da proda: on je nemoćan: on kupuje ropkinju da bi je prodao; on nema te odvažnosti da kupi ropkinju za sebe. Kada neki slabić stekne lijepu indijsku sablju, on će je prodati: ako mu dopadne luk nekog junaka, i njega će prodati, jer u njegovim rukama nema snage da nategne taj luk; ipak, luk mu se sviđa zbog žice. Ali, on ne može nategnuti tu žicu. On je zaljubljen u žicu, a kada proda luk, novcem koji je dobio, kupuje rumenila i kozmetiku. Šta bolje može kupiti kad je prodao (luk)? Ove riječi su na sirijskom! Pazite da ne kažete da ste razumjeli, jer ma koliko da ste razumjeti i zapamtili, daleko ste od razumijevanja. Razumijevanje je u nerazumijevanju. Tvoje nevolje, tvoja nesreća i tvoja bijeda potječu od tog razumijevanja: ono je za tebe ponor. Da bi opstao, treba ga izbjeći. Kažeš: "Napunio sam mijeh u moru, i u mom mijehu je sad more". To je apsurdno. Ako kažeš: "Moj mijeh se izgubio u moru", tad govoriš ispravno i oslikavaš načelo (pravilo, "asl"). Razum je dobar i poželjan dok ti pomaže da dođeš do Kraljevih vrata. A kada stigneš, odbaci ga jer je, hajduk, štetan i škodljiv. Kada dođeš Njemu, prepusti Mu se, i zaboravi na kako i zašto. Tako, na primjer, želiš da ti se sašije kaput od štofa koji još nije rezan. Razum te vodi krojaču. Dotle je razum koji te vodi krojaču koristan. Tu ga odbaci, i kod krojača ne preuzimaj inicijativu. Isto je i sa bolesnikom: razum je dobar dok ga vodi liječniku. A kada stigne, razum mu više nije koristan i bolesnik se mora podrediti ljekaru. Uši prijatelja opažaju tvoje skrivene krike. Plemenitost duše, ljubav ili neka druga osobina se vide kod onoga ko ih u sebi nosi. Medu redovima kamila, opijena kamila se odmah raspoznaje po očima i držanju, po pjeni na ustima, itd. "Njihovi znaci su na njihovim licima zbog toga što klanjaju"280 A sve što prima korijen stabla pojaviće se na stablu, u granama, lišću i plodovima; a ako korijen ne primi ništa, stablo vene: ono što se dešava pod zemljom ne može ostati skriveno. Tajnovitost svih šumova dolazi otuda što se iz jedne riječi razumijeva više njih, što se izvlače aluzije. Tako je sa onim ko je čitao knjigu Vasit281 ili Mutevval; kada čuje jednu riječ "tanbiha", budući je čitao njihovo tumačenje, samo jednim pitanjem on shvata principe i probleme. Na osnovu samo jedne riječi on iznosi niz zapažanja: "Razumijevam i vidim mnogo ideja koje obuh vata ta riječ, jer sam u dugim noćima uložio tolike napore i otkrio bogatstva." Zar nije istina da smo ti proširili srce?"282 Srce se može širiti bez ograničenja. Kada se pročitaju brojna tumačenja, slušalac kroz aluzije shvata mnoge stvari; onaj koje tek početnik, jednom rječju shvata samo značenje te riječi. Šta on zna, i kakvo djelovanje na njega ostavljaju riječi? Govor je po mjeri slušaoca. Ukoliko se ona ne širi, neće se doseći mudrost. Ako bude uzimao i primao, mudrost će doći.283 Inače, on će reći: "0, čudno je da riječ ne dolazi!" A ona će odgovoriti: "O, čudno je da ti ne uzimaš!" Onaj koji se ne zalaže u slušanju, ne daje govorniku sredstvo da govori. U vrijeme Poslanika284 a.s. neki nevjernik je imao vrijednog muslimanskog roba. Jednog lijepog jutra, gospodar mu naredi da uzme ibrike kako bi pošli u kupatilo. Usput, u nekoj džamiji, Poslanik (neka je Bog njime zadovoljan) je obavljao molitvu sa svojim ashabima. Rob reče svom gospodaru: "Molim te Bogom Velikim, pričuvaj na čas ovaj ibrik da obavim samo dva rekata molitve, i odmah se vraćam da ti služim." Ušao je u džamiju i obavio molitvu, a potom su izašli Poslanik a.s. i njegovi ashabi. Rob je ostao sasvim sam u džamiji.285 Gospodar ga je čekao do podne, dozivajući ga: "O robe, izlazi!" Rob je odgovarao: "Ne daju mi da izađem". Kada više nije mogao izdržati, gospodar promoli glavu u džamiju da bi vidio ko mu to ne da da izađe. Vidio je samo par cipela ijednu sjenku, i niko se nije micao. Reče: "Pa, ko te sprečava da izađeš." Rob odgovori: "Onaj ko tebi ne da da uđeš, Onaj koga ti ne vidiš". Čovjek je uvijek zaljubljen u ono što ne vidi, ne čuje i ne razumije, i on to želi danju i noću. Ja sam sluga Onoga koga ne vidim. Postaje dosadnim ono što se vidi i razumije, i udaljavamo se; zato filozofi poriču mogućnost viđenja Boga, i govore: "Kad bi Ga vidio, možda bi se zasitio i izgubio interes". Ah, to nije tačno. Suniti286 kažu: "To je trenutak u kojem se Bog pokazuje u samo jednoj boji; ali svakog časa On se pokazuje u stotinu boja." "Svakoga dana, Bog je u nekom drugom stanju."287 1 pošto se manifestuje na hiljadu načina, oni nikad nisu slični jedan drugome. Ali, ti Ga vidiš, u ovom trenu, ti vidiš Boga u Njegovim znacima i Njegovim djelima; u svakom času, vidiš Ga drugačijeg. Nijedno od Njegovih djela nije slično drugome. U trenutku radosti, On se manifestuje na jedan način, u času suza, na sasvim drugi. U trenutku straha, pokazuje se na jedan način, u trenutku nade, na sasvim drugi. Kao i Božiji postupci, manifestacije njegovih postupaka i Njegovih znakova su mnogobrojne i različite; i manifestacija (pokazivanje) Njegove Biti je i više struka i promjenljiva. Uporedi to s ovim. Ti si jedan dio Božije moći: u svakom trenu se transformišeš na hiljadu načina i nikada nisi isti.288 Neki od Božijih sluga dolaze do Boga kroz Kur’an. Drugi, oni odabrani, dolaze od Boga i ovdje nalaze Kur’an; oni znaju da gaje Bog poslao: "Mi smo poslali ovaj Zikr i mi smo njegov čuvar."289 Komentatori kažu da se ovaj stih odnosi na Kur’an. To je tačno. Ali, on ima i ovo značenje: "Mi smo u tebe postavili jednu suštinu, jednu želju ijedan plam i Mi smo čuvar toga. Mi ih ne upropaštavamo i Mi Činimo da oni postignu svoj cilj." Reci jednom "Allah", a zatim čekaj da te poklope sve nevolje. Neko je došao kod Mustafe a.s.290i rekao: "Ja te volim". On je odgovorio: "Pazi šta govoriš." Ovaj je ponovio: "Volim te." A on će njemu: "Pazi šta govoriš." Čovjek ponovi: "Zaista, ja te volim". Poslanik tada reče: "Sada znaj da ću te ubiti tvojim vlastitim rukama. Neka ti se Bog smiluje!" U vrijeme Poslanika291 nekoje rekao: "Ja, ja ne želim tvoju religiju. Uzmi je sebi. Otkako sam je prihvatio, nisam imao dana mira. Moje bogatstvo je nestalo. Žena mi je umrla. Ni djeteta više nemam. Nema više ništa ni od uvažavanja, snage i požude. Poslanik odgovori: "Naravno, naša religija, gdje god dode, ne vraća se prije nego što iskorijeni sve tamo gdje je bila i ne pomete i ne obriše kuću." "Ne dodiruje se osim čistim rukama (Kur’an)."292 Kao voljeni, dok god u tebi ima i zrno ljubavi prema sebi samome, on ti se ne pokazuje, i ti nećeš biti dostojan da se sjediniš s njim. On te neće prihvatiti. Potrebno je da se potpuno odrekneš sebe samoga i svijeta, da postaneš vlastiti neprijatelj, da bi Prijatelj okrenuo Svoje lice tebi. Naša vjera, tamo gdje stigne, ne ostavlja srce a da ga ne uputi Bogu i ne odvoji od svega što ne treba da ima. Poslanik kaže: "Zato ti nemaš mira, i taj jad je povraćanje nekadašnjih užitaka. Dok god ih ima u tvom stomaku, nećeš dobiti ništa za jelo. Niko ne jede dok povraća. Prvi obrok se uzima kada povraćanje prestane. I ti čekaj i hrani se jadom. Kada imamo jada, tada povraćamo. Nakon povraćanja dolazi užitak, bez briga, cvijet bez tmja, vino koje ne otupljuje. Konačno, u tom trenutku ti tražiš danonoćno mir i odmor, ali postići ih na ovom svijetu nije moguće. Ipak, ni jednog jedinog časa ne živiš bez želje za njima. Mir koji na ovom svijetu nalaziš je poput munje koja bljesne i nestane; kakva munja! Munja puna leda i kiše, puna snijega i muke. Tako je neki čovjek želio otići u Anadoliju.293 Išao je prema Sezareji i nadao se da će stići u Anadoliju, uporan u svom nastojanju, mada je tim putem nemoguće stići do Anadolije. A onaj ko se uputio ka Anadoliji, bio on šepav i iscrpljen, stići će, jer je pošao pravim putem. Postoje nemoguće postići bilo šta na ovom ili onom svijetu bez muke, onda posveti svoje napore onom drugom svijetu, da ne bi bili uzaludni. Kažeš: "Muhammede, uzmi sebi ovu vjeru (Is lam) jer ja nemam mira." A naša vjera (Islam) ne ostavlja nikoga dok ga ne dovede do cilja. Priča se kako je neki učitelj bio toliko siromašan daje, i u sred zime, nosio pamučnu odjeću. Poplava je sa bujicom donijela medvjeda iz planine. Glava mu je bila pod vodom. Djeca su vidjela medvjedova leđa, te rekoše: "Učitelju! Nekakvo krzno je upalo u rijeku, a tebi je hladno. Uzmi ga." I učitelj se, iz puste nužde, baci u vodu da bi dohvatio krzno. Medvjed ga dočepa oštrim kandžama, i učitelj se uhvati s njim u koštac u vodi. Djeca povikaše: "Učitelju, donesi krzno; ako ne možeš, izlazi iz vode." On reče: "Pustio sam ja krzno, ali ono mene ne pušta. Šta da radim?" Kako bi te mogla pustiti čežnja (ševk) za Bogom? Ovdje, treba činiti dobročinstva, dane bismo bili prepušteni sami sebi; mi smo u Božijimrukama, kao što dijete u svom djetinjstvu zna samo za majku i mlijeko.294 Da li ga je Uzvišeni Bog tu ostavio? On ga je doveo do toga da jede hljeb i da se igra, i doveo ga je do razumnog stanja. Naša situacija je, u pogledu drugog svijeta, slična situaciji djeteta. Jedna druga prsa ti daju mlijeko; ona te ne napuštaju i pomažu ti da dosegneŠ jedan stupanj na kojem shvataš da je ono što je prethodilo bilo stanje djetinjstva, i ništa drugo. "Iznenađuje me jedna vrsta ljudi koji su privučeni Džennetu svojim sponama i svojim lancima."295 "Uhvatite ga i vežite ga"296 Bacite ga u Džennet, zatim u ujedinjenje, u Njegovu ljepotu, a potom u Njegovo savršenstvo. Ribolovci ne izvlače ribu odjednom. Kad joj je udica u grlu, malo je povuku, kako bi riba izgubila krv i oslabila; prestanu vući, a onda opet povuku, kako bije sasvim iscrpili. Kada kandže ljubavi uhvate čovjeka oko vrata, Uzvišeni Bog ga ubija malo po malo, da bi sve nečiste snage i krv izašle malo po malo iz njega." "Bog je taj koji priteže i popušta."297 La ilahe illallah (nema boga osim Allaha) je vjerovanje običnog čovjeka; a vjerovanje elite je "La Huve illa Huve" ("Nema Njega osim Njega"); kao kada neko sanja daje postao kralj, i sjedi na prijestolju, sa svim slugama, komornicima i emirima oko sebe. On kaže: "Ja moram biti kralj, nema drugog kralja osim mene". Orrto govori u snu. A kad se probudi, i ne vidi nikoga u svojoj sobi, tada kaže: "Ovo sam ja, nema nikog drugog do mene." Da bi se vidjela istina, potrebno je budno oko; uspavano oko ne može vidjeti i to nije njegova dužnost. Svaka kategorija ljudi negira druge kategorije. Ovi kažu: "Mi smo u pravu; naše nadahnuće je istinsko (vahj), a kod drugih je lažno." Druga kategorija kaže isto. Tako se sedamdeset dvije sekte međusobno optužuju, tvrdeći jedne za druge da su lišene nadahnuća. Tako su, što se tiče nedostatka nadahnuća, svi jednodušni, ali ipak ima neko ko posjeduje nadahnuće. I to svi jednodušno priznaju. Ali, potrebna je lojalna i inteligentna osoba koja ima moć razliko­vanja, da bi odredila koje taj. "Vjernik ima moć razlikovanja, on je inteligentan, učen i mudar"298 a vjera je ta moć razlikovanja i razumijevanja. Neko upita: "Oni koji ne znaju su brojni, a oni koji znaju su rijetki. Ako bismo nastojali napraviti razliku između onih koji ne znaju i nemaju vrijednosti, i onih koji imaju vrijednost, to bi zahtijevalo mnogo vremena." Učitelj odgovori: "Mada su oni koji ne znaju mnogobrojni, dovoljno je upoznati neke od njih, da bi se upoznali svi. Isto tako, zahvaljujući jednoj pregršti žita, ti možeš upoznati sve žitnice svijeta; ako probaš parče šećera, čak i ako postoji sto vrsta halve, znaćeš da su sve one napravljene sa šećerom, jer poznaješ šećer. Ako neko pojede parče šećerne trske i ne prepozna šećer, taj bez sumnje ima dva roga! Ukoliko vam ove riječi izgledaju kao ponavljanje, to je stoga što niste razumjeli prvu lekciju; dakle, tada o ovoj temi treba još govoriti. To je kao kad kod nekog učitelja neko dijete uči tri mjeseca, a nije otišlo dalje od toga da zna da "slovo elif nema ništa". DjeČakov otac dode i kaže učitelju: "Nećemo vam ostati dužni. I ako se to desi, daćemo vam više." Učitelj odgovori: "Ali, niste vi pogriješili ni u čemu, dijete nije sposobno da ide dalje." Zatim on pozva dijete i reče mu: "Reci: Elif nema ništa." Dijete reče: "On nema ništa". Ono nije moglo izgovoriti Elif. Tad učitelj reče: "Vidiš kako stoje stvari. Kad nije odmakao dalje od Elifa i nije ga naučio, kako ga mogu ja naučiti nešto više?" Otac će: "Neka je hvaljen Bog, Gospodar dvaju svjetova". Što se tiče onoga što smo rekli prije jela: "Neka je hvaljen Bog, Gospodar svjetova!", to ne znači da su hljeb i napredak rijetki. Hljeb i napredak su neograničeni; ali, nestalo je apetita, i zvanice su site. Govori se: "Neka je hvaljen Bog", zato što taj hljeb i taj napredak kao da nisu od ovog svijeta, jer ti možeš uživati u hljebu i napretku ovog svijeta i bez apetita. Možeš, ako se prisiliš, pojesti sve što želiš. To su nežive stvari, i od njih možeš činiti šta hoćeš, one nemaju duše da bi se povukle odande gdje im nije mjesto. Za razliku od božanskog napretka kao što je mudrost, i koji je živi napredak: dok god imaš apetita i pokazuješ živu želju, mudrost ti dolazi i postaje tvoja hrana. Kada nestane apetita i želje, ne možeš ga ni jesti ni privući, čak ni na silu. On se skriva pod velom i ne pokazuje se. Učitelj je pričao priče o "kerametima".299 Govorio bi: "Ako neko ode odavde do Kjabe u jednom danu ili u jednom trenu, to nije ni čudno ni neobično. Tako čini "samun" (saharski vjetar), on može u jednom danu ili u jednom trenu otići bilo gdje. Čudo je ono Što te prenosi iz jednog nižeg u jedno više stanje, i čini da putuješ s jednog na drugo mjesto, iz neznanja prema inteligenciji, iz neživog stanja u život. Kao što si nekad bio prašina, zatim mineral, pa si došao do biljnog carstva, da bi iz biljnog carstva prešao u carstvo klice i embriona. A iz klice i embriona, u životinjsko carstvo, a iz životinjskog carstva u ljudski rod.300 To su "kerameti". Uzvišeni Bog ti je skratio taj put. Tokom svih etapa i puteva kojima si prošao, ni u tvojoj svijesti ni u tvojoj imaginaciji nije bilo ničega što bi ti označavalo put i cilj.301 Bio si nošen, i jasno vidiš da si stigao; tako ćeš biti doveden i u stotinu drugih drugačijih svjetova. Ne poriči ta čuda; ako ti budu kazana, prihvati to." Omeru (neka je Bog njime zadovoljan) su ponudili vrč pun otrova.302 On upita: "Čemu služi taj vrč?", i rekoše mu: "Da bi neprimjetno ubio nekoga; daš mu malo, i on umre. Ako postoji neki neprijatelj koga se ne može ubiti sabljom, sa malo ovog otrova može se tajno smaknuti". On odgovori: "Pa to je odlična stvar. Dajte da ga ja popijem jer u meni ima jedan veliki neprijatelj kojeg ne mogu ubiti sabljom, a na svijetu za mene nema goreg neprijatelja od njega." Rekoše: "Ne treba popiti sve odjednom. Dovoljna je jedna kap. Ovaj vrč je dovoljan za sto hiljada ljudi." A Omer će: 'Taj neprijatelj i nije samo jedna osoba, nego kao hiljadu neprijatelja, uništio je stotinu hiljada ljudi." Uze vrč i ispi ga odjednom. Svi koji su se tu zatekli postadoše muslimani i rekoše: "Tvoja vjera je prava". A Omerreče: "Vi ste svi postali muslimani, ali onaj bezbožnički neprijatelj još nije". Omerova namjera nije bila da postigne vjerovanje ovih ljudi. On je posjedovao tu vjeru, ali, on je želio još više, vjeru pravih vjernika (sadika); njegov cUj je bila vjera poslanika i odabranih; nadao se istinskoj sigurnosti. Cijelim svijetom se pročula slava jednog lava. Neki čovjek je, iz radoznalosti, stigao iz daleka u Šumu u kojoj se ovaj nalazio. Da bi vidio lava, proveo je godinu dana prolazeći etape; kad je stigao u šumu, vidio ga je iz daleka; ostao je na mjestu, ne mogavši dalje. Rekoše mu: "Konačno, prešao si toliki put radi zadovoljstva da vidiš tog lava; ali, lav ima jednu osobinu; ako mu neko priđe bez straha i nježno ga pomiluje, lav mu neće ništa; ali, ako ga se neko boji, on se naljuti i ponekad ga i ubije, zbog sumnje koju osjeća." I rekoše mu još i ovo: "Pošto je to tako, a ti si cijelu godinu putovao i sad si stigao blizu lava, zašto si zastao? Pridi korak bliže." Niko nije imao hrabrosti da se približi. Čovjek će: "Bilo je lahko preći velike udaljenosti; ali sada ne mogu da se pomaknem ni za jedan korak". Omerov cilj, u pogledu vjere, bio je taj korak: pomaći se za jedan korak prema lavu; rijetki su oni koji se odvaže. To čine samo pripadnici elite i bliski prijatelji Božiji. Ostali koraci su tragovi tog koraka. Ta vjera pripada samo Poslanicima koji se odriču vlastitog života (svoga ja). Prijatelj je dobra stvar, jer on vjeruje i živi misleći na prijatelja. Nije čudo što je Medžnun dobivao snagu misleći na Lejlu i što gaje to pothranjivalo. Kada misao na ovozemaljskog dragoga daje toliko snage i učenika, zašto bi onda bilo čudno ako božanski Prijatelj daje snagu Svome prijatelju i kada je prisutan i kada je odsutan? To nije puka mašta; to je duša svih istina i ona se ne može nazvati maštom (imaginacijom). Svijet se temelji na imaginaciji.303 Ti vjeruješ daje ovaj svijet stvaran jer ga ti vidiš i jer je dodirljiv, ti nazivaš imaginacijom sve duboke realnosti kojima je ovaj svijet podređen. To je suprotno (onome što je tačno). Imaginacija je ovaj svijet i Realnost može stvoriti stotinu sličnih svjetova, koji truhnu, propadaju i nestaju; ona može stvoriti ijedan bolji svijet koji ne stari, koji je daleko od toga da bude nov ili star; ono što od njega zavisi ima tu osobinu da bude novo ih staro. Onaj koji je stvorio to dvoje daleko je od njih i iznad njih je.304 Arhitekta u mislima projektuje kuću i zamišlja slike: zamišlja njenu dužinu, širinu, terasu, dvorište. Te slike nisu imaginacija: iz te imaginacije proizilazi realnost i ovisi od nje. Čovjek koji nije arhitekt i koji razrađuje u mislima oblike i slike, koristi maštu; po običaju, ljudi takvoj osobi koja nije arhitekt i ne poznaje tu vještinu, govore: "Ti se baviš maštarijama". 275 Nadžari. 276 Cf. Rumijev Divan. I, 1534. 277 Cf. Feridun, Risala, str. 121. 278 Burhanuddin Muhakkik. Rumijev učitelj. 279 Mevlana. Neko od prisutnih. 280 Kur’an, XLVIII, 29. 281 "Vasit" je vjerovaino Gazalijeva rasprava o pravnoj nauci Šafija; "Tanbih" bi trebao biti šafijski udžbenik od tbuIshakesŠirazija(XIst. poli.). 282 Kur’an.XCIV, 1. 283 Ta rije' je poput mlijeka usred duše /Ako se ne doji, ne može lahko teći/. Kada je slušalac žedan i u potrazi/i mrtav bi govornik uskrsnuo/ Kada je slušalac živ, pažljiv/1 nijem govornik bi progovorio sto jezika. 284 Cf. Mesnevija. III. 3055 i dalje, i Mazani" od Behauddina Veleda str. 77. 285 Obuzet prizivanjem i molitvom. 286 Oni koji traže istinu. 287 Kur’an. LV. 29. 288 I "za svaku novu stvar, postoji zadovoljstvo". 289 Kur’an, XV, 9. 290 a. Gazali, Ihja, IV. str. 209. 291 Cf. El-Vahidi, Ashabun Nuzul. str. 231. 292 Kur’an, LXV1,79. 293 Nema boga osim Allaha. 294 Nema boga osim Allaha. 295 Cf. II poglavlje. 296 Kur’an. LXIX, 30. 297 Kur’an, II, 245. 298 Hadisi Šerif. Cf. al-Munavi, Kunuz, su. 136; Sujuti. El Džamius Sagir. T. II, str. 184. 299 Čuda, nadnaravna djela. Djela van prirodnih vidljivh Božanskih zakona. Božanska moć, snaga, mudrost 300 Cf. gore, V poglavlje. 301 Došao si iz nepostojanja u postojanje. Reci mi kako si stigao? Sligao si pijan. Puteva kojima siprofao, ne sjećaš se Ali ja ću ti otrkiti jednu tajnu: Začepi uši i slušaj me Ostavi razum i onda me shvati Ne, neću ti reći: još nemaš zrelosti Ti si u proljeću, nisi stigao do ljeta. 302 Mesnevija. V.4238.

13.11.2009.

25. Poglavlje (Ders)

Neko ude. Učitelj reče: "On je mio i skroman; te osobine potječu od njegove prirode." Tako isto, drvo koje ima mnogo plodova, povija se prema zemlji, a grana bez plodova diže glavu visoko, kao topola. Kada ima mnoštvo plodova, postavljaju se podupirači, da se grana ne bi vukla po zemlji. Poslanik a.s. je bio veoma skroman, jer su svi plodovi svijeta, od početka do kraja, bili skupljeni u njemu. Tako je on bio najskromniji od svih. "Niko nije bio ispred Božijeg Poslanika u pozdravljanju."267 On reče: "Nikada niko nije mogao pozdraviti Poslanika prije nego što bi Poslanik a.s. pozdravio njega, jer bi ga Poslanik preduhitrio iz prevelike ljubaznosti. Ako bi se desilo da nije prvi pozdravio, bio je opet skroman i prvi bi otpočinjao razgovor, jer su ljudi bili navikli da ih on pozdravlja." Sve što imaju i prvi i posljednji (vjernici), čine to da bi ga oponašali; oni su njegova sjenka. Ako nečija sjenka ude u kuću ispred njega, on je ipak ispred, mada gaje sjenka pretekla. U stvari, mada je sjenka naprijed, ona je ispred njega samo naizgled, jer mu je podređena. Ove osobine nisu od danas. Otkako su u Ademovim atomima postojale sve te čestice, neke su bile sjajne, neke polusjajne a neke tamne. Sve su iskrsnule u ovom času, ali su i prije postojali sjaj i svjetlosti, i čestice su bile u Ademu još svjetlije, još sjajnije i još skromnije. Neki posmatraju početak, a neki kraj. Oni koji posmatraju (imaju u vidu) kraj, voljeni su i poštivani, jer je njihov pogled usmjeren na kraj i krajnja vremena; samo elita posmatra početak. Oni koji je sačinjavaju, kažu: "Kakva je korist od posmalranja kraja? Ako se na početku posije žito, na kraju neće iznići ječam; a ako se posije ječam, na kraju neće nići pšenica". Dakle, njihovi su pogledi usmjereni na početak. Jedna druga kategorija ljudi, još uzdignutija, ne posmatraju ni početak, ni kraj; oni se ne brinu ni o početku, ni o kraju; oni su uronjeni u Istinu (Hakk)268 Ima i onih koji su zaokupljeni ovim svijetom: oni ne gledaju ni početak ni kraj, ali iz nemarnosti. Ovi ljudi su gorivo pakla. Očigledno je daje izvor bio Muhammed ("Da nije bilo tebe, ne bih stvorio nebo (svijet).")269 i sva Čast i skromnost, mudrost i uzvišeni stepeni, potječu od njegovog dara i njegove sjenke, jer te osobine potječu od njega. Isto tako, sve što ta ruka čini, Čini to u sjeni uma; jer na njoj je sjena uma (inteligencije); a inteligencija nema sjene, osim nevidljive. Kao što osjećanje ima postojanje koje nije dodirljivo. Kada se sjena inteligencije ne bi nadvijala nad čovjekom, svi njegovi udovi bi se paralizirali. Ruka ne bi mogla dobro držati, noga ne bi mogla pravo hodati, oko jasno vidjeti, uho dobro čuti. Pod okriljem uma, svi njegovi udovi rade ispravno i kako treba. Udovi su instrumenti. Tako je i velik čovjek, halifa u svom vremenu, poput Univerzalnog Uma (Akli Kuli); umovi ljudi su kao udovi: sve što oni čine je pod njegovom sjenom; oni čine djela koja nisu ispravna kada ih taj um liši svoje sjene. Čovjek koji poludi i počini ružne stvari zato što gaje napustio razum i prestao ga pokrivati svojom sjenkom, napustio je sjenku i zaštitu inteligencije. Inteligencija je Melekskog roda: Melek ima lice, krila i perje, a inteligencija ih nema, ali su ipak oni u stvari isti, oboje djeluju na isti način i oboje imaju istu prirodu. Ta sličnost se ne raspoznaje po njihovom obliku, nego po tome što oni u stvari imaju isto djelovanje. Ako zanemariš njihovu formu, Meleki postaju čista inteligencija, i ništa ne ostaje od njihovih krila i perja, znamo da su svi prije otjelovljenja bili čista inteligencija. Tako se ptica pravi od voska, sa krilima i perjem; ali, ta ptica nije ništa drugo do vosak. Zar ne vidiš da, topeći se, njeno perje, njena krila, njena glava, njene kandže, sve to postaje čisti vosak, bez ičeg drugog? Ona sva postaje vosak. Znamo daje vosak-vosak, a ptica koja se topi sa voskom jeste otjelovljeni i modelirani vosak, koji ipak ostaje samo vosak. Isto je i sa ledom, koji je voda; kada ga istopiš, on opet postaje voda: prije nego stoje postao led, bio je voda, niko ga nije mogao uzeti u ruku ni ponijeti u skutu haljine, ah kao zamrznut, može se nositi. Razlika nije velika: led nije ništa drugo do voda. Situacija s čovjekom je ovakva: donijeli su Melekska pera i zakačili ih za rep magarcu, u nadi da će taj magarac, Melekovom svjetlošću i milošću, postati Melek; jer, on može postati sličnim Meleku. Isa a.s. je imao krila inteligencije i uzletio je do neba; daje njegov magarac imao i pola krila, on ne bi ostao magarac.270 Zar je čudno da on postane čovjek? Allah ima moć nad svim stvarima. Tek rođeno dijete je gore od magarca: ono stavlja ruku u prljavštinu i prinosi je ustima daje obliže; majka ga udari i spriječi u tome. Magarac ima izvjesnu moć rasuđivanja: kada mokri, on ukloni noge da ga ne bi poprskala mokraća. Kada od djeteta, koje je gore od magarca, Allah dž.š. može napraviti čovjeka, zar bi bilo čudno da od magarca napravi čovjeka? Za Allaha dž.š., ništa nije čudno (ni nemoguće). Na Sudnji Dan, svi čovjekovi udovi, jedan po jedan, ruke, noge, i ostalo, će progovoriti. Filozofi ovako tumače tu misteriju: "Ruka bi mogla progovoriti tako što će se na njoj pojaviti neki znak koji će zamjenjivali riječi. Tako, kada se na ruci pojavi rana ili opekotina, može se reći da ta ruka govori i otkriva daje pojela nešto što pali. Ili, kada je ruka ranjena ili crna, može se reći da govori i svjedoči daje udarena nožem ili daje dodirnula Čad na loncu. To je govor ruke i drugih udova. Suniti271 kažu: "Nikako! Stvarne ruke i noge govore, isto kao što govori jezik. Na Sudnji Dan, čovjek, poriče daje krao. A ruka rječito svjedoči: "Da, krao si, ja sam uzimala." On se obraća svojoj ruci i nozi: "Vi ne govorite; kako vi možete govoriti?" One odgovaraju: "Allah je učinio da govorimo kao što čini da govore sve stvari".272On mi je dao govor, kao što je dao govor svim stvarima, vratima, zidovima, kamenu, grumenu zemlje; Stvoritelj, koji daruje riječ svima, učinio je da i ja govorim, kao što je učinio da govori tvoj jezik. Tvoj jezik je parče mesa, ruka je parče mesa, riječ je parče mesa. Jezik nije razuman, ali pošto ga često vidiš kako govori, govor ti za njega izgleda mogućim. Jezik je, za Allaha dž.š., jedno sredstvo; kada mu je naložio da govori, on je govorio kao što govori sve ono čemu On naloži i naredi da govori. Riječ je mjera čovjeka. Naš govor je kao voda koju pušta u tok "mirab" (šef navodnjavanja). Kako bi voda mogla znati daje mirab pušta da teče u polje? U polje krastavaca, kupusa ili luka, ili u vrt ruža. Ja samo znam, da kada dotječe mnogo vode, to znači da tamo ima mnogo žednih polja; a kada dotječe malo vode, polja su malobrojna. Možda ima neki mali vrt ili prostor ograđen sa četiri zida? "On nadahnjuje jezik govornika mudrošću prema mjeri njegovih sluša­telja."273 Jajjam qbućar,jmam mnogo kože, ali krojim i šijem po mjeri stopala. Ja sam sjenka jednog čovjeka i njegova mjera Ja sam po mjeri njegovog stasa.274 U tlu, pod zemljom i u mraku živi jedna sićušna životinjica. Ona nema ni očiju ni ušiju, jer joj tamo gdje živi nisu potrebni: zašto bi joj onda trebalo dati oči? Za Allaha dž.š. ne postoji nestašica očiju ili ušiju i On nije škrt, ali daje prema potrebi. Kada bi dao neku osobinu bez potrebe, bilo bi to opterećenje (za onoga ko je dobije). Mudrost, milost i plemenitost Božija onemogućavaju takva opterećenja. Kako bi mogao tako nekoga opteretiti? Ako bi ti krojaču dao alatke stolara - sjekiru, pilu, strug i ostalo, rekavši mu: "Uzmi ih", on sa tim alatkama ne bi mogao raditi, i one bi za njega postale suvišan teret. Ako On daje ono što je potrebno, to što daje ostaje. Poput crva pod zemljom koji žive u mraku, i ljudi koji žive u tminama ovog svijeta su sretni i zadovoljni; njima nije potrebno obećanje drugog svijeta i ne pate od želje da vide Boga. Kod takvih ljudi, čemu bi služili unutrašnje oko i uho inteligencije? Za ovosvjetske poslove su dovoljne oči koje imaju. Oni nemaju želje da se okrenu ka tom drugom svijetu, zašto im onda darivati sposobnost unutrašnjeg viđenja koja ne bi ničemu služila? Ne sumnjaj da ima Sufija na Putu, ne sumnjaj da ima savršenih ljudi koji se ne znaju; i kao što tebi nisu povjerene Tajne, misliš da ni drugima nisu. Svijet se temelji na ravnodušnosti. Kada ne bi bilo ravnodušnosti, ovaj svijet ne bi postojao. Želja za Bogom (Zevk), misao na Sudnji Dan, duhovna opijenost (Sekr) i ekstaza su arhitekti drugog svijeta. Kada bi svi ljudi okrenuli svoja lica drugom svijetu, svi bismo išli prema njemu i ne bismo boravili ovdje. Uzvišeni Allah želi da tu ostanemo, kako bi opstala oba svijeta. Tako je postavio dvojicu vođa: ravnodušnost i budnost, da bi obje kuće bile napredne (uspješne). 267 Cf. Inja, II, sir. 250. 268 Oni ne brinu ni o čemu na ovom svijetu. Mi brinemo samo o ljubavi Prijatelja, a ni o nama samima, ni o tajni Stvaranja. 269 Hadisi kudsi, Cf. Mesnevija, I, S89, II. 974. 270 Ci«al iz Sanaži. Divan, sir. 497. 271 Vjernici. 272 Kur’an,XLI,21. 273 Cf. Mesncvija. Vi, 1656. 274 Rumijev stih (Divan, II, sir. 90).

12.11.2009.

24. Poglavlje (Ders)

Svaki čovjek podiže zdanja sa drugačijom namjerom: jedan da bi pokazao svoju velikodušnost, drugi da bi stekao ugled, treći da bi učinio zaslužno djelo. Uzvišeni Allah dž.š. ima za cilj da uzdigne nivo (Velija) odabranih i da njihovi grobovi budu poštovani. Oni nemaju potrebe za obožavanjem, oni su veliki sami po sebi. Lampu je potrebno postaviti na uzdignuto mjesto zbog drugih, a ne zbog nje same. Za nju, ne postoji ni više ni niže, ona je svugdje lampa koja svijetli; ali, ona želi da njena svjetlost stigne do drugih. Sunce, koje je visoko na nebu, bilo bi sunce i kada bi bilo nisko, ali bi svijet ostao u tami. Ono ne stoji visoko zbog sebe, nego zbog drugih. Ukratko, odabranim (Velijama) je svejedno da li su visoko ili nisko, i ne mare za poštivanje ljudi prema njima. Kada te dosegne jedan atom duhovne radosti (Zevk) i trenutak milosti nevid ljivog svijeta, tada prezireš i visinu i niskost, počasti i dostojanstva, najbližu familiju, i zaboravljaš na sve te beznačajne stvari. Kako bi onda Evlije, Poslanici (sveti), koji su početak, rudnik, izvor te svjetlosti i tog ukusa, mogli biti vezani za ono stoje visoko ili stoje nisko? Ako ih uvažavaju, to je od Boga, a Bog je izvan svake visine i niskosti. Ta niskost i ta visina su za nas, koji imamo glavu i stopala.263 Muhammed-Mustafa a.s. je govorio: "Ne cijenite me više nego Junuza a.s., zato što se njegovo uzdizanje dogodilo u utrobi ribe, a moje na nebu, u visinama svoda."264 To znači: ako me cijenite više nego njega, nemojte tako suditi zato što je njegovo uzdizanje bilo u utrobi ribe, a moje u visinama nebeskog svoda, jer Uzvišeni Allah dž.š. nije ni gore ni dole. Njegovo zračenje, pojavljivanje (tedželijat) je svuda isto: gore, dole ili u utrobi ribe. On je izvan visokog i niskog, i za Njega je sve to isto. Ima mnogo ljudi koji djeluju sa nekim određenim ciljem; Božiji cilj je drugačiji. Tako je Allah dž.š. (neka je velika Njegova slava) htio da Muhammedova vjera bude moćna i da se proširi, i da ostane zauvijek. Pogledaj koliko je napisano tumačenja Kur’ana: to su djela sa po deset, osam ili četiri sveska; cilj autora je bio da pokažu svoj dar. Zamahšeri265 je napisao Kaššaf sa toliko tankoćutnosti u gramatici, rječniku i govorništvu, da bi pokazao svoje znanje; ali, i da bi se postigao Božiji cilj, a taj cilj jeste poštivanje Muhammedove vjere. Tako, svi ljudi učestvuju u Božijem djelu, čak i ako ne znaju Njegov cilj. Oni imaju neki drugi cilj, ali Allah dž.š. hoće da svijet opstane. Ljudi su okupirani svojim željama; oni se zadovoljavaju sa ženom radi vlastitog zadovoljstva, ali iz te veze se rodi dijete; isto se dešava kada se bave drugim stvarima iz vlastitog uživanja i radosti; a ta njihova zanimanja postaju osloncima stabilnosti svijeta. U stvari, oni se pokoravaju Allahu dž.š., ali to ne čine sa namjerom. Isto tako, oni grade džamije, trošeći mnogo za vrata, zidove i stropove; ali kibla je ono što je tu istinski vrijedno; ona je cilj. Poštovanje za kiblu raste rasipništvom utrošenim da se uljepšaju ostali dijelovi džamije. Veličina Velija-Arifa nije samo stvar vanjštine. U stvari, oni imaju uzvišen položaj i veličinu, ali izvan slučajnih (prolaznih) stvari. Kada kažemo da su srebrenjaci iznad novčanica, šta znači to "iznad novča nica". Na izgled, između novčanica ne postoji nikakvo "iznad". Ako staviš srebrenjak na krov, a zlatnik ispod krova, zlato ostaje vrijednije; zlato je iznad srebra, komalin266 i biser su iznad zlata, stavili ih mi gore ili dole. Isto tako, kada su mekinje ha situ a brašno ispod, staje tu "iznad''? Nema sumnje, brašno, mada stoji ispod sita. Superiornost brašna ne postoji na izgled, nego, s obzirom na to da ono u stvarnosti ima tu suštinu da jeste brašno, uvijek je samim tim "iznad". 263 Gore i dole, naprijed i nazad, sve to opisuje tijelo. Svijetla duša može bili opisana samo onim što nije slučajno, ograničeno, trenutačno. 264 Hadis ciliran u Sahihu od Muslima, VII, 101-102. 265 Čuveni gramatič'ar i komentator Kur’ana, rođen u Kvarizmu 467. g. po H (1075) umro 538. po H (1134) autor Kaisafa. 266 Posebna vrsta dijamanta.

11.11.2009.

23. Poglavlje (Ders)

Učitelj kaže: 'Treba ići prema "Ovkatu",247 jer je tamo toplo; ah, mada je Anadolija (Antahja)248 topla, tamo dole, Vizantijci (Rumejci) nas ne razumiju, mada nas neki razumiju;249Jednoga dana, razgovarao sam sa grupom ljudi. Medu njima je bilo i nevjernika. Dok sam govorio, oni su plakali i oduševljavali se: bili su u ekstazi.“ Neko upita: "Šta oni razumiju i kako to da poznaju tu vrstu riječi? Muslimanska elita (ulemai zahir) razumijeva jednu od hiljade riječi, kako bi ih onda mogli razumjeti nevjernici, i plakati?" Učitelj odgovori: "Nije neophodno da oni sami razumiju te riječi. Razumjeli su ono što je u njihovom izvorištu. Svi oni ispovjedaju vjeru u Božije jedinstvo, u to daje Bog Stvoritelj, koji daje hljeb svagdanji, daje On u svemu i da se za sve Njemu obraća, da kazna i nagrada dolaze od Njega. Kada su čuli riječi o Bogu i sjećanju na Njega (Zikr) - u njima se rodi nemir, želja i nostalgija. Jer, u tim su riječima osjetili miris njihovog Voljenog i Onoga koga žele. Ako su putevi različiti, cilj je isti. Zar ne znaš da do Kjabe vodi više puteva? Za neke, , put za Kjabu ide kroz Bizantiju, za druge kroz Siriju, za treće kroz Perziju, za i neke opet kroz Kinu, ili preko mora sa indijske ili Jemenske strane. Putevi su različiti, cilj je jedan, sva srca su jednodušno za Kjabu; u srcu postoji saglasnost, ljubav i želja za Kjabu. Tu nema nikakvog proturječja; cilj ne pripada ni nevjerništvu, ni vjeri. Kada ljudi dođu tamo, sve svađe, sporovi i razmimoilaženja koji su se javili tokom puta, nestaju. I svi oni koji su govorili '<> Kada bi zemljanoj vazi bio darovan život, ona bi bila lončareva sluga i nudila bi mu svoju ljubav. Kada se napravi neki lonac, jedni kažu da ga treba staviti na • sto, drugi tvrde da ga treba oprati iznutra, neki da ga treba oprati izvana, dok [ neki smatraju da ga treba oprati cijelog; neki, opet, vjeruju da ga uopšte ne treba prati. Tu počiva razlika. Ali, što se tiče činjenice da taj lonac ima sigurno tvorca i proizvođača, i da se nije sam napravio, svi su jednodušni. Vratimo se ljudima, u dubini svoga srca i u tajnosti, oni vole Boga; oni Ga traže; potreban im je i sve očekuju od Njega i, osim Njega, oni ne vjeruju ni u koga drugog ko bi imao moć i vlast nad njima. Ovo poimanje nije ni bezboštvo ni vjerovanje; u "batinu" ono nema imena. Ali, kada voda poimanja teče od "batina" prema žlijebu jezika i kada se zamrzne, ona postaje slika i rečenica; tu se ona naziva nevjerništvom i vjerom, dobrom i zlom. Isto tako, biljke koje rastu, u početku nemaju oblika; prvo su slabašne i blijede. Kasnije, kako rastu, postaju tamnije i sočnije, poprimaju drugačiju boju. Ali kada vjernik i nevjernik sjede zajedno, ako ne govore ništa riječima, znači da se slažu. U mišljenju prisile; u svijetu misli vlada sloboda, jer misli su suptilne i ne mogu se pretvarati u sud. "Mi sudimo po vanjštini (zahiru), a Bog je gospodar skrivenih stvari“ Uzvišeni Allah svoje misli pokazuje kroz tebe. Ne možeš ih istjerati hiljadama nastojanja i hiljadama molitvi tražeći utočište u Bogu (La havle). Kažu da Bogu nisu potrebna oruđa. Zar ne vidiš da, kada On čini da se u tebi pojave slike i misli bez ikakvog oruđa, bez pera i mastila, da su te misli slobodne kao ptice i antilope? Po pravilima zakona, nije dozvoljeno prodavati ih prije nego što su uhvaćene i zatvorene u kavez. Divlju pticu ne možeš prodati, jer je u prodaji osnovni uslov ustupanje, a šta bi ti u takvom slučaju imao dati? Misli, dok ostaju u duši, nemaju ni imena ni oznake; ne mogu biti prosuđivane kao bezbožničke ih kao vjerne Islamu. Nikakav kadija ne može reći da si ti u nutrini priznao takvo i takvo vjerovanje, ili da si prodao nekakav predmet; on ti ne može narediti da se dođeš zakleti da nisi u svojoj nutrini tako mislio. On to ne čini, jer se ljudi ne sude prema njihovom ćutanju. Misli su slobodne ptice; ah kada postanu riječi i rečenice, one se mogu prosuditi kao nevjerne ili vjerne Islamu, kao, dobro ih zlo. Kao i tijela, i predodžbe, zamisli i iluzije imaju svoje svjetove; Uzvišeni Bog je iznad tih svjetova. On nije ni unutar ni izvan njih. Posmatraj vladavinu Boga nad mislima. On im daje oblike ne koristeći sredstva, bez pera i oruđa. Kada bi pocijepao srce i iskidao ga u male komadiće, u njemu ne bi mogao pronaći te misli: ni u krvi, ni u nervima, ni gore, ni dole, ni u jednom dijelu tijela, jer one su nematerijalne i ne pripadajuće; nećeš ih pronaći ni vani. Postoje vladavina Boga nad mislima tako suptilna da nema nikakvog znaka, zamisli koliko je tek Stvoritelj svih stvari suptilan i bez znaka! Kao što su i tijela, u odnosu na ideje ljudi, teška i materijalna, tako su i ove suptilne i nematerijalne koncepcije, u poredenju sa Božijom suptilnošću i tijela, teški i materijalni oblici. Kada bi se Sveti Duh pokazao bez velova, ljudski umovi i duše bi bili smatrani tijelima.251 Uzvišeni Bog nije sadržan ni u svijetu misli, ni drugdje. Kada bi se On nalazio u svijetu misli, tada bi Ga onaj ko Ga zamišlja trebao moći obuhvatiti svojim poimanjem. Prema tome, On ne bi bio Tvorac misli. Dakle, očigledno je da je On iznad svih svjetova.252 "Allah će obistiniti san Poslanika Svoga, da ćete sigurno u Sveti hram ući bezbjedni"253 Svi govore: "Mi ćemo ući u Kjabu." Neki govore: "Ako Bog htjedne, mi ćemo ući". Oni koji govore "ako..." su zaljubljeni, jer zaljubljeni se ne osjeća slobodnim, pošto je onaj koji djeluje - Voljeni. On kaže: "Ako to Voljeni želi, ja ću ući". Za egzoterike (pristalice jasnih tumačenja), taj hram je Kjaba na koju ljudi idu. Za Božije zaljubljenike i prijatelje, nepovrediva džamija koja označava jedinstvo sa Bogom. Oni govore: "Ako to Bog želi, mi ćemo Ga doseći i bićemo počašćeni viđenjem." Ali, rijetko će voljeni reći: "Ako to Bog hoće...": to su riječi stranca, i potreban je stranac da bi čuo riječi stranca. Bog ima svoje podanike koji su Njegovi voljeni, i Uzvišeni ih traži i ispunjava prema njima sve obaveze koje imaju zaljubljeni. Kao što zaljubljeni kaže: "Ako to Allah hoće, mi ćemo Ga doseći", tako za tog stranca254 Uzvišeni Allah kaže: "Neka bude tako" In-šaža Allah (doslovno: Ako to Bog hoće). Kada bismo se trudili da objasnimo tu tajnu, čak bi i odabrani sjedinjeni s Bogom (Evlija) izgubili nit razgovora. Kako govoriti običnim ljudima takve tajne i takva "stanja"? "Tu pristiglo pero se lomi."255 Kako će onaj koji ne vidi kamilu na vrh minareta, vidjeti vlas u kamilinim ustima? Vratimo se na našu temu: zaljubljeni koji govore: "Ako to Bog hoće", "to zavisi od Najvoljenijeg; ako to Voljeni hoće, mi ćemo ući u Kjabu", to su oni koji su utopljeni u Bogu. Tu, ništa osim Boga ne postoji; zabranjeno je sjetiti se nekog drugog. Tu nema mjesta za drugoga; dok se ne izgube (ponište, utope), Bog ne ulazi u njihova srca. "U kući (srcu) nema nikog osim Njega." Ali što se tiče riječi: "Viđenje (vizija) Njegovog Poslanika": ta vizija je san zaljubljenika i iskrenih vjernika (sidik), i njihovo tumačenje će doći na drugom svijetu.256 Tako, ti sanjaš kako se penješ na konja; to znači da ćeš postići svoj cilj. Kakav je odnos između tog konja i tog cilja? Ako sanjaš kako ti daju zlatnike, to se tumači da ćeš od nekog učenog čovjeka čuti ispravne i dobre riječi. Kakva je veza između zlatnika i riječi? Ako sanjaš kako te vješaju, to znači da ćeš postati voda grupe mladih ljudi. Kakva veza postoji između vješala i položaja vode? Tako je sa svim situacijama u svijetu, za koje smo rekli da su slične snu. "Ovaj svijet je kao san spavača". Njegovo tumačenje će, na drugom svijetu, biti drugačije, i neće ličiti na san. Za njegovo tumačenje će biti potreban božanski tumač, jer su njemu sve stvari otkrivene. On je poput vrtlara koji samo ude u vrt i baci pogled na drveće. Čak i ako nema plodova na granama, on zna koja je od njih palma, smokva, šipak (nar), kruška ili jabuka. Pošto tumač (Arif) posjeduje ta znanja, on ne mora čekati Sudnji dan da bi dešifrovao tumačenja; jer on već iz iskustva zna da će taj i taj 1 znak dati takav i takav rezultat; a vrtlar zna da će to stablo dati takve plodove. ^ Sve stvari na ovom svijetu, bogatstvo, žene, odjeća, željene su zbog onoga što pružaju; ne žele ih zbog njih samih. Zar ne vidiš da, ako imaš sto hiljada dirhema, a gladan si i ne možeš naći hljeba, ti dirhemi ti ne vrijede ničem? Svrha žene je da rada djecu i zadovolji požudu; odjeće, da štiti od zime. Tako su sve stvari povezane sa Uzvišenim Bogom. On je Onaj koji je tražen u biti; tražen je zbog Sebe Samoga, ne zbog nečeg drugog, jer On je iznad svega, bolji od svega, plemenitiji od svega i suptilniji od svega. Kako bi Ga mogli željeti zbog nečeg manje vrijednog od Njega Samog? "On je konačni cilj": kada se stigne do Njega, postignut je najviši cilj, i dalje se ne može ići.257 Ljudska duša se nikada ne može osloboditi sumnji i tegoba, osim ako je zaljubljena; tada u njoj nema ni sumnji, ni tegoba. "Tvoja ljubav prema stvarima čini te slijepim i gluhim."258 Kada je Iblis odbio da se pokloni pred Ademom, rekao je: "Mene si stvorio od vatre, njega si stvorio od gline."259 "Moja bit (suština, bivstvo) je od vatre, a njegova od gline. Kako se onaj ko je iznad, može klanjati onome ispod?" A kada je Bog protjerao Iblisa zbog grijeha i suprotstavljanja, on reče: "O moj Bože! Ti si bio uzrok ovog iskušenja. A sada me proklinješ i tjeraš."260 Kada je Adem zgriješio, Uzvišeni Allah ga je protjerao iz Dženneta. Bog reče Ademu: "Kad sam te prekorio i kaznio zbog tog grijeha, zašto nisi razgovarao sa Mnom? Imao si razlog da govoriš, a ipak nisi; rekao je: "Sve potiče od Tebe i Ti radiš ono što Ti hoćeš na svijetu, i ono što Ti nećeš nikada se ne ostvaruje": "Imao si na raspolaganju to jasno i tačno rezonovanje, pa zašto ga nisi iznio?" Adem odgovori: O moj Bože, znao sam to, ali nisam se htio odreći ljubaznosti prema Tebi i ljubav me je spriječila da Ti prigovorim." Učitelj reče: "Vjerski zakon (šerijat) je poput pojila.261 On je poput prijemne sale (Divan) kralja, u kojoj se izvršavaju svi dekreti, donose zabrane, izvršavaju kazne i pravda za narod i zvaničnike. A kraljevski dekreti su beskonačni, bezbrojni, odlični i korisni. Od njih zavisi stabilnost svijeta. Služba derviša i fakira je druženje s kraljem i poznavanje nauke onoga koji vlada. Kakva veza postoji između poznavanja dekreta i druženja s kraljem, i nauke onoga koji vlada? To su tri veoma različite stvari. Družbenici i njihova služba liče na školu kanonskog prava. Profesor daje svakom učeniku sredstva prema njegovoj sposobnosti; jednome da deset, drugome dvadeset, trećem trideset. I mi isto tako govorimo svakome prema njegovim mogućnostima. "Govori sa ljudima po mjeri njihovoga uma."262 250 Hađisi Šerif, citiran u "Inja", IV, str. 151. 251 Citat izvučen iz jednog Rumijevog gazela. 252 On je Um uma. Duša duše / On je iznad svega. 253 Kurzan, XLVIII, 27. 254 Taj dragi prijatelj. 255 Polustih pjesnika Hakkanija. 256 Onaj ko je u budnom stanju usnio neki lijep san jeste "Arif": stavi njegovu prašinu u svoje oči. 257 Moje srce se ne okreće prema nekom drugom mjestu, njegov jedini smjer si Ti: 258 Hadis citiran u "Ihjau", IU, str. 25 i Kunuz, str. 56. 259 Kur’an, VII, 12. 260 Bog mu kaže: "O bijednice! Zar se ne stidiS tih riječi?" 261 Korisno, direktan put i spas. 262 Hadis ciliran u Ihjau, 1, sir. 74, i u Buhariji, Sahih, I, str. 24.

25.10.2009.

22. Poglavlje (Ders)

Bitno je da se Ibn Haviš244 čuva ogovaranja u pogledu Šejh Salahuddina;245 možda će takav stav za njega biti od koristi i osloboditi ga tmina i velova. Ibn Haviš je govorio: "Ljudi su napuštali svoje zemlje, očeve i majke, porodice, bhske rođake i plemena i išh iz Hinda u Sind. Napravili su čizme od Ibn Haviš je govorio: "Ljudi su napuštali svoje zemlje, očeve i majke, porodice, bliske rođake i plemena i išli iz Hinda u Sind. Napravili su čizme od željeza koje su se raspale u komade, u nadi da će sresti čovjeka koji bi poznavao miris drugog svijeta. Koliko je ljudi umrlo u tom nastojanju a da nisu uspjeli sresti takvog čovjeka!" A ti, koji si u vlastitoj kući naišao na takvog čovjeka, okrećeš mu leda. To je strašna nemarnost i nevolja. Davao mi je savjete o Šejhu šejhova, Salahuddinu (neka Allah obnavlja njegovu vladavinu), govoreći da se na njegovom licu vidjelo da je to velik i moćan čovjek. "Eto, otkako sam došao u službu našeg Učitelja, nisam ga čuo ni jednog jedinog dana da vas je nazvao drugačije nego naš Učitelj, naš Gospodar, naš Voljeni. Nikada nije upotrijebio nikakav drugi izraz." Nisu li ga njegove loše namjere (Ibn Havišove) sada udaljile od ovakvog stava? Danas, kada govori o Šejhu Salahuddinu, kaže da on nije niko i ništa. Kakvu mu je nepravdu nanio Šejh Salahuddin? Nikakvu; osim što je vidio kako pada u provaliju, i rekao mu: "Nemoj da padneš u provaliju", iz čiste samilosti koju osjeća prema svim ljudima; a on prezire tu samilost. Jer, ako učiniš nešto što se ne sviđa Salahuddinu, naći ćeš se u središtu njegovog gnjeva; a kad si tu, kako onda možeš pristupiti svjetlosti? Jer, što dalje ideš, sve više se pokrivaš i zatamnjuješ dimom pakla; on te tada savjetuje, govoreći: "Ne zadržavaj se pod mojim gnjevom; napusti prostore moga gnjeva i ljutnje, i kreni prema mojoj dobroti i milosrđu; jer, kada učiniš nešto što mi se sviđa, procirijećeš u moju milost." Tada će tvoje srce biti pročišćeno i postaće svijetlo. On ti daje dobre savjete, u tvom interesu i za tvoje dobro; a ti misliš da su njegova samilost i savjeti posljedica nekih skrivenih motiva i namjera. Kakvu bi namjeru i kakvo neprijateljstvo taj Čovjek mogao imati prema tebi? Nije li istina da kada si priuštiš neko zadovoljstvo - pijući zabranjeno vino, uzimajući hašiš i slušajući muziku ili na neki drugi način, u tom trenutku, zadovoljan si svojim neprijateljem, opraštaš mu i želiš da mu ljubiš ruke i noge; u tom času, u tvojim očima su i vjernik i nevjernik isto. No, Šejh Salahuddin je u samom začetku radosti; on posjeduje mora radosti. Kako bi on prema nekome mogao gajiti mržnju i zle namjere? Bože sačuvaj! Naprotiv, on govori iz samilosti i ljubavi prema stvorenjima. Inače, kako bi onaj koji posjeduje kraljevstvo (kraljevsko dostojanstvo) i veličinu mogao gajiti zle namjere prema tim skakavcima i žabama? Šta vrijede ti jadnici prema njemu? Nije li rečeno, za Vodu Života, da se nalazi u tminama? Tmine su tijelo (Nebija i Evlija) odabranih, a Voda Života se nalazi u njima. Ako ti prezreš te tmine i okreneš se od njih, kako će Voda Života doći do tebe? Zar nije istina da kada želiš proučavati sodomiju sodomita, ili prostituisanje prostitutki, ti to nećeš moći a da ne podneseš hiljadu neprijatnosti: napade, suprotstavljanja tvojoj volji, dok to ne postigneš i ne naučiš? Kako bi uspio steći vječan i stalan život, koji je boravište poslanika i odabranih, a da ne doživiš neke nevolje i da se odrekneš nekog posjedovanja? Ovaj Šejh ti ne nalaže ono što su ti nalagali stari šejhovi: da napustiš svoju ženu i djecu, bogatstvo i položaj. Oni su naređivali: "Napusti ženu, da je mi uzmemo", i to se podnosilo. Kako to da vi sad, kad vam se savjetuje da učinite neku sitnicu, ne možete to da podnesete? "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas."246 Šta kažu oni ljudi? Njih su osvojili sljepilo i neznanje. Oni nisu svjesni toga kolikim prevarama se prepušta jedan čovjek kada se zaljubi u dječaka ih ženu, kolika poniženja on trpi, kolika bogatstva žrtvuje da bi ih zaveo, danonoćno se trudeći da dobije ono što mu srce žeh. Njega ta trkane zamara i zbog nje ostavlja sve drugo. Da li su ljubav prema šejhu i ljubav prema Bogu manje vrijedne? Ako on kritikuje i napušta šejha zbog najmanje naredbe, savjeta ili hira, jasno je da nije ni zaljubljen niti tražitelj (istraživač). Da je zaljubljen ih istraživač, podnosio bi mnogo više od ovog što smo opisali. Za njegovo srce, izmet bi bio med i šećer. 246 Kur’an, D, 216. 247 Grad smješten na sjeverozapadu Konje, pored Sivasa. 248 Antiohija (Antakija). 249 I da se vesele.

25.10.2009.

21. Poglavlje (Ders)

Učitelj reče: "Šerif Pej-Sukta234 izjavljuje: Taj uzvišeni dobročinitelj kome nije potreban svijet, duša je sviju, Njemu nije potrebna duša. Svemu što maštom možeš predstaviti,svemu tome je On Kibla, ali Njemu Kibla nije potrebna. Ove riječi su sramne: one nisu ni pohvala kralju, ni pohvala samom sebi. O jadnice! Kakvu radost izvlačiš iz svoje nekorisnosti Bogu? To nije jezik prijatelja, nego neprijatelja koji se ruga, govoreći: "Šta ćeš mi ti." Pogledaj zanesenog muslimana koji se daje sa žarom i u ekstazi. Voljeni mu se obraća sa riječima da Mu on nije ni potreban! On je poput ložača u kupatilu koji sjedi pored peći i razmišlja: "Sultan nema ništa od mene, ni od drugih ložača u banji". Kakvo zadovoljstvo nalazi taj jadnik u ovim riječima? A prave riječi bi bile u ovome: ložač kupatila zamišlja daje na krovu kupatila, i kada naiđe sultan, on ga pozdravi; sultan ga dugo posmatra, a zatim ode. Takve riječi bi priuštile zadovoljstvo ložaču; a što se tiče riječi "Kralju ne trebaju ložači kupatila", tu nema ni pohvale za kralja, ni radosti za ložača! "Sve što maštom možeš predstaviti..." O jadni čovječe! Šta to može tvoja mašta obuhvatiti, osim sanjarija pod djelovanjem hašiša. U stvari, ljudima nisu potrebne tvoje sanjarije i tvoja mašta. Kad bi im počeo pričati o svojim iluzijama, bilo bi im dosadno i pobjegli bi. Kakva je to iluzija koja se sastoji u uvjerenju da su Bogu potrebne tvoje maštarije? Činjenica daje Bog Sam Sebi dovoljan znak je za bezbožnike; ne i za vjernike. O jadnice! Činjenica daje Bog Sam Sebi dovoljan je nepromjenljiva; osim, ukoliko tvoje duhovno stanje ima neku vrijednost: tada On pokazuje da si Mu potreban u onoj mjeri u kojoj si Mu drag. Oblasni šejh ispriča: "Prvo dolazi viđenje (sposobnost viđenja) a potom govor (riječ) i slušanje. Tako vidimo sultana, ali on govori sa svojim miljeni cima." Učitelj reče: "To je greška, sramota; to je obrnuto od onog stoje tačno. Musa a.s. je prvo govorio i čuo, a tek onda je molio viđenje. Razgovor (sa Bogom) pripada Musau a.s., a viđenje Muhammedu a.s. Kako bi te riječi tog Šejha mogle biti tačne?" Učitelj reče: "Neko je pred Mevlana Šemsuddinom iz Tabriza (da posveti Bog njegov "siir") pričao: "Dokazao sam nepobitnim dokazima Božije postojanje" Sutra ujutro, Šemsuddin reče: "Sinoć su dolazili Meleki da se mole za tog čovjeka, govoreći: "Neka je hvaljen Allah! On je dokazao postojanje našeg Gospodara. Neka mu Allah podari dug život! On nije nanio zla ljudskim stvorenjima!" O jadni čovječe! Bog je već dokazan! Njega više ne treba dokazivati. Ako želiš učiniti neko dobro, dokaži vlastitu ličnost pred Njim dostižući izvjesno dostojanstvo i izvjestan duhovni nivo. On je već dokazan bez dokaza. "I ne postoji ništa što Ga ne veliča."235 Nema sumnje da su pravnici (Fakihi) inteligentni i da savršeno poznaju svoju nauku. Ali između njih i drugog svijeta (i ostalih ljudi) se uzdiže zid koji se sastoji od dopuštenog i nedopuštenog. Kada taj zid ne bi bio zaklon, niko im ne bi tražio savjeta, i njihov rad bi bio uzaludan. Tako je naš veliki učitelj236 (da Bog posveti njegovu tajnu) rekao: "Drugi svijet je poput mora, a ovaj svijet poput pjene. Uzvišeni Allah je htio da toj pjeni pruži napredak. Odabrao je jednu kategoriju ljudi, i učinio da oni okrenu leda moru, da bi pjena mogla napredovati; kada bi se ti ljudi okrenuli od svog posla (obaveze), stvorenja bi se izgubila i pjena bi nestala237. To je kao šator podignut za kralja; zaposlen je izvjestan broj ljudi da bi ga sagradili. Jedan reče: "Da ja nisam izatkao konope, kako bi se šator uspravio?", drugi reče: "Ako ja ne napravim kolac, gdje će se konopi zavezati?". Svi znaju da su oni sluge tog kralja koji će sjesti u šator i gledati svoju draganu. Ako tkalac napusti svoj zanat u želji da postane ministar, doći će do nestašice odjeće. Zato on ima ljubav prema svom zanatu, i zadovoljan je njime. Ta vrsta ljudi je stvorena da održava red u svijetu pjene, a svijet je stvoren za odabrane; sretan je onaj za čiji je red stvoren svijet, a ne obrnuto. Uzvišeni Allah daje svakome zadovoljstvo i radost u njegovom poslu. Neko, kada bi živio i sto hiljada godina, ne bi promijenio svoje zanimanje; i ljubav prema tom zanimanju bi rasla iz dana u dan: on u njemu otkriva prefinjenosti, i u tome nalazi zadovoljstvo i radost.238 "I ne postoji ništa što Ga ne veliča." U tome je pohvala i za užara; i za stolara koji izrađuje podupirače za šator, i za onoga koji pravi klinove, i za tkalca koji tka platno. I za odabrane239 (Evlije) koji su u šatoru i prepuštaju se posmatranju i užitku. Kada bismo mi ćutali, ovi ljudi koji nam dolaze bi se dosađivali i žalostili; kad govorimo, to treba da je primjereno njima. A tada se mi žalostimo. Oni odlaze, i ogovaraju: "Mi smo mu dosadni, pa je pobjegao". Kako može drvo pobjeći od lonca? Naprotiv, lonac je taj koji bježi i ne podnosi ga. U prirodi vatre i drvetanije da bježe; ali, ako je vatra osjetila daje lonac slab, udaljila se od njega. U stvari, lonac je taj koji bježi: Naš bijeg izražava njihov bijeg. Mi smo ogledalo. Ako je bijeg u njima, tad se u nama odražava. Mi bježimo umjesto njih. Ogledalo je ono u čemu se vidimo. Ako oni vide da se mi dosađujemo, znači da se oni dosađuju. Dosada je znak slabosti: nje ovdje nema; to nije naša dosada. Kada sam bio u kupatilu sa Šejhom Salahuddinom240 osjetio sam potrebu da budem veoma ljubazan prema njemu; a i Šejh mi je sa svoje strane uzvraćao ljubaznošću. Požalio sam se na njegovu ljubaznost. U srce mi je došla ova misao: "ti pretjeruješ sa ljubaznošću. Prvo mu trebaš masirati ruke, zatim noge, i polahko, polahko, priviknućeš ga na svoja milovanja do zaborava, kako se ne bi osjetio obaveznim da ti vraća uslugu za uslugu. Tako treba postupati i prema prijateljima i prema neprijateljima: postepenim postupcima. Neprijatelju, prvo, daješ savjete. Ako ne posluša, udariš ga, ih udaljiš ga od sebe. U Kur’anu je rečeno: "Posavjetujte ih, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite."241 Tako se odvijaju stvari na ovom svijetu. Zar ne vidiš kako se mir i blagost proljeća postepeno pretvaraju u vrelinu i bilje? Posmatraj drveće, kako malo po malo postaje smješak, a zatim se malo-pomalo odijeva u lišće242 i voće, i nudi, poput derviša i sufija, sve što ima. Onaj ko žuri u svojim postupcima ovdje i za drugi svijet, i koji u početku pretjera, neće uspjeti u svojim poslovima. Ako je asketa, evo kako treba postupati: ako jede tri kilograma hljeba (man) svakog dana, on mora postepeno smanjivati svoje obroke, tako da nakon godine ili dvije jede polovinu od toga. Treba ići postepeno, tako da tijelo to i ne osjeti. Isto je i sa obožavanjem, povlačenjem, prepuštanjem pokornosti i molitvi. Kod molitve243, kada se dođe na Božiji put, treba prvo obavljati pet svakodnevnih molitvi, a zatim ih produžavati do beskonačnosti. 231 Rekao sam da je bitna duša; ali ako je tijelo lijepo poput mjeseca, onda je tijelo bitno. 232 Radi se ili o Behauddinu Muhammedu, zvanom Sultan Veled, sinu Dželaluddina Rumija, ili o Behauddin Bahriju koji je, po Aflakiju, bio "pisar tajni" i kojeg on u viSe navrata spominje u Menakibul-Arifin. 233 No, učenik se mora potruditi. Šejh Altar kaže: "On ide tim putem da bi izmijenio svoje tijelo prema duši. -1 da bi priveo svoje tijelo duši prije nego što umre." 234 Ne zna se o kojoj se ličnosti radi. 235 Kur’an, XVII, 44. 236 Behauddin Veled, Rumijev olac, Cf. njegov Mažarif. sir. 388. 237 I ovaj svijet bi poslao nepotreban. 238 "I svaki se dio može pohvaliti onim šio ima kod sebe" (Kur’an). 239 Poslanici i Evlije. 240 šejh Salahuddin Faridun Zarkub. iz Konje, umro 657. g. po H. vrlo blizak Rumijev prijatelj. 241 Kur’an.lV.34. 242 Pupoljci. 243 Kada se moli.

15.10.2009.

20. Poglavlje (Ders)

Učitelj govori: "Boriš se dan i noć i nastojiš da očistiš karakter žene, dok sam brišeš svoj znoj. Bolje je da sebe pročišćavaš u njoj, nego da nju pročišćavaš u sebi. Idi pored nje, i prihvati sve što ti kaže, makar ti to izgledalo nemoguće. Odreci se ljubomore. Mada je ta osobina vrlina za čovjeka, ona uzrokuje samo greške. Zato je Poslanik a.s. govorio: "U Islamu nema monaškog života."218 Monasi imaju svoju izolovanost, svoje povlačenje u brda, uzdržavanje i odricanje od svijeta. Uzvišeni Bog je Poslaniku a.s. pokazao plemenit i skriven put, a to je, da bi se očistio, da uzme ženu, kako bi podnosio tiraniju žena slušajući njihove neostvarive zahtjeve i njihove napade. "Jer ti si, zaista, najljepše ćudi."219 Podnositi tiraniju drugih znači ostaviti na njima vlastitu nečistoću. Tvoj karakter se ispravlja tvojim strpljenjem, a njihov karakter se kvari njihovom tiranijom i agresivnošću. Kada shvatiš ove principe, pročišćavaj sebe samog, posmatraj ih kao komad odjeće. Tom odjećom očistiš svoje cipele i postaješ čišći. Ako ne možeš odoliti svojoj pohotnoj prirodi, razumno se obrati samome sebi: pretpostavimo da tvoja žena nije tvoja supruga, nego neka bludnica; svaki put kada se u tebi javi želja, odlaziš k njoj. Ovim postupkom, odagnaćeš ljubomoru, isključivost i fanatizam; sve dok, izvan objašnjenja koja si sam sebi dao, ne nađeš zadovoljstvo u strpljenju i naporu, dok usljed njihovih nepodnošljivih zahtjeva, ne stekneš duhovna iskustva. Potom, u tim objašnjenjima, postaćeš privrženik strpljenja, napora i omekšavanja samog sebe, jer ćeš u tome vidjeti jasnu korist.220 Priča se kako se jednom Muhammed a.s. vraćao iz svetog rata sa svojim prijateljima.221 Reče: "Neka se udara u bubanj222 večeras ćemo spavati pred gradskom kapijom. Sutra ćemo ući." Upitaše ga: "A zašto?" On odgovori: "Možda su vaše žene sa drugim muškarcima, bićete uvrijeđeni ako ih zateknete, i biće skandal". Neki od ashaba ga ne posluša; on ude, i nade svoju ženu sa strancem. Poslanikov put se sastoji u sljedećem: treba trpiti, odbaciti ljubomoru i isključivost, prihvatiti brigu o izdržavanju i oblačenju svoje supruge, kao i hiljade drugih, da bi se moglo ući u muhammedovski svijet. Isaov put je bio da se prisili na odvojenost, uzdržavanje od zadovoljavanja svojih želja. Mu-hammedov put je u podnošenju tiranije i briga oko žene i ovoga svijeta.223 Ako ne možeš slijediti Muhammedov put, slijedi barem Isaov, da ne bi bio potpuno uskraćen. Ako imaš dovoljno spokojstva da podnosiš ove šamare, očekujući da primiš nagradu, ako vjeruješ u nevidljivi svijet, jer je tako rečeno i obećano, moraš biti strpljiv, da bi doživio sve ono što je obećano. Ako podnosiš sve te patnje govoreći sam sebi: "Čak i ako u ovom času ne dobijem nikakvu nagradu, na kraju ću stići do blaga.", sigurno je da ćeš doći do tog blaga, i većeg od onog koje si priželjkivao i kome si se nadao. Ako ove riječi sada nemaju nikakvog učinka za tebe, imaće ogromnog kada sazriješ. Staje žena, staje to postojanje? Bilo da joj govoriš, ili ne govoriš, ona će ostati ista, i neće se odreći onoga što želi učiniti. Govoriti joj ne služi ničemu, i može samo pogoršati stvar. Uzmi hljeb, sakrij ga ispod pazuha, ne pokazuj ga nikome i reci: "Naravno, ne samo da ga nikome neću dati, neću ga ni pokazati." Ako je taj hljeb pao pred nečija vrata i ako ga ni psi nisu pojeli, hljeb je tako čest i tako jeftin, čim počneš da ga skrivaš, svi ga hoće i traže načina da ga se dočepaju; govore ružne riječi ili navaljuju: "Naravno, hoćemo taj hljeb koji nam nedaš; ti ga sakrivaš, a mi hoćemo da ga vidimo". Ako bi skrivao taj hljeb u svom rukavu cijelu godinu, njihov apetit za njim bi postao neograničen, jer "čovjek je željan onoga što mu se brani".224 Što više naređuješ ženi da se pokrije, to ona više dolazi u iskušenje da se pokaže; činjenica da je skrivena, povećava njenu želju da bude viđena. Ti vjeruješ da si miran, a potičeš želju sa dvije strane; misliš da mijenjaš stvari, a to je sama srž iskvarenosti! Ako je ona po prirodi dobra, ona nikada neće počiniti loše djelo, branio joj ti to ili ne. Ona će postupati samo po svojoj dobroj naravi i čistom karakteru. Zato budi miran, i bez brige. Ali ako je naopaka, ona će opet raditi ono što hoće, a zabrana će, u stvari, samo povećati njenu želju.225 Neki ljudi vjeruju da su vidjeli Šemsuddin Tabrizija: "Učitelju," govorili su, "zaista smo ga vidjeli." O ti prosti čovječe, gdje si ga vidio? Onaj ko ne može vidjeti kamilu na krovu, tvrdi daje vidio očice igle i da ju je udio koncem! Često se čuje jedna anegdota: "Rugam se dvjema stvarima: Crncu koji maže nokte crnilom, i slijepcu koji protura glavu kroz prozor." Ovi ljudi su slični, oni imaju unutarnju sljepoću. Ako pomole glavu kroz prozor tijela, šta mogu vidjeti? Koliko vrijede njihovo divljenje ili njihovo neodobravanje? Za mudraca, to je svejedno, jer oni ništa nisu ni vidjeli, i samo pričaju budalaštine. Prvenstveno je potrebna oštrovidnost, a onda se može gledati. A kada se stekne oštrovidnost, kako bi se moglo vidjeti onoliko koliko226 treba? U svijetu postoje mnogi oštrovidni mudraci koji su postigli jedinstvo (sklad). Ima odab ranih salihina koji su iznad njih i koje se nazivaju Božijim Redovnicima (Abdalima). Ostale Evhje preklinju: "O, Gospodaru, daj da vidimo jednog Redovnika (Abdala)!" Dok god oni (Abdali) to ne požele i dok to ne bude potrebno, oni neće imati sposobnih da ga vide. Kao i prostitutke, kada im niko nije potreban, do njih se ne može doći, niti se mogu vidjeti. Kako bi se mogli vidjeti i raspoznati Božiji Ridžali, a da oni to ne žele? To nije lahko, čak su i Meleki tu nemoćni. "A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, uzdižemo."227 Mi smo duhovna bića ispunjena ljubavlju, čistim svjetlostima, dok su ljudska bića šačica poklonika trbuha i stvorenja od krvi "koja prolijevaju krv". Čovjek mora strepiti nad sobom. Ako su meleki, koji ne posjeduju ni zemaljska dobra, ni svjetovno dostojanstvo, i koji su bez ikakvog vela, čista svjetlost, kojima je hrana Božija ljepota i čista ljubav - ako su oni, oštrovidni i obdareni sposob nošću viđenja, oklijevali između vjere i poticanja, - tada čovjek mora strepiti i reći: "Ja, šta sam ja, staja mogu spoznati?"228 Ako na njega padne neka svjetlost i ako u sebi osjeti radost, on se zahvaljuje hiljadu puta: "O, Bože, kako bih je ja mogao biti dostojan?" Ovaj put možete više okusiti Šemsuddinove riječi,229 jer je jedro čamca ljudskog postojanja vjera. Dok to jedro postoji, vjetar ga nosi ka jednom važnom mjesto; ako ono ne postoji, riječi nisu ništa drugo do vjetar. Dobro je kada između dragana i dragane nema nikakvog ustručavanja. Konvencionalnosti su za strance. Za istinski zaljubljenog sve osim ljubavi je nedopušteno. Objasnio bih ove riječi, ah sada nemam više vremena; treba se truditi, kopati kanal, da bi se došlo do izvorišta srca - samo ljudima brzo dosadi, ih se govornik umori i traži izgovore. Inače, govornik koji ne uspijeva iščupati svoje slušaoce iz dosade ne vrijedi ni prebijene pare. Niko ne može jednim argumentom ubijediti zaljubljenog u neljepotu volje ne, niti u srce zaljubljenog usaditi dokaz za mržnju230 voljene. Pokazalo se da tu argumenti ne vrijede ničemu. Uvijek treba biti u potrazi za ljubavlju. Ukoliko sam pretjerao u sljedećem osmercu, to pretjerivanje se ne tiče zaljubljenog; možemo konstatovati da čak i učenik žrtvuje smisao vidljivoj formi svog šejha, govoreći za sebe: "O ti, čiji je izgled hiljadu puta prijatniji od smisla (suštine)!"231 Jer, svaki učenik koji dođe pred šejha prvo ne razumije njegov (govor) "smisao", i osjeća potrebu za šejhovim prisustvom. Behauddin232 upita: "On ne odbija smisao (mana) zbog vanjskog izgleda šejha, nego bi se prije moglo reći da on odbija vlastiti smisao za šejhov "smisao". Učitelj odgovori: "Ne mora biti tako, inače bi obojica morali biti šejhovi233 Treba nastojati i otkriti u sebi svjetlost, kako bi se oslobodili vatre neprilika i živjeli u sigurnosti. Čovjek koji dođe do takve svjetlosti postaje sposoban da vidi kako poput munje prolaze stanja ovog svijeta (ahval) i sve što mu pripada; kao dostojanstva, rang ministra ili emira; poput svjetovnih ljudi za koje stanja nevidljivog svijeta, kao što su strah od Boga, želja za svijetom velikih Evlija -svijetle u njihovom srcu ali prolaze kroz njih poput munje. Božiji ljudi (Ridžal) su postali potpuno Hakk i okrenuli su svoja lica prema Hakku, posvetili su se Hakku i utopili se u Hakku. Svjetovne strasti liče im na želje nemoćnog čovjeka; jer one su nestalne i prolazne. Svjetovni ljudi su potpuno suprotni onima (Velijama) koji traže drugi svijet." 218 Hadisi Šerif. 219 Kur’an, LXVIH, 4. 220 Čovjek se mora prilagoditi Božijem karakteru (Njegova milost je ispred Njegovog bijesa) I ne biti pasivan kao dragan (Čija žena i robinja postaju poput prostitutki) Vodi ženu milošću i dobrotom ka pristojnosti i pokornosti. -Jer mučiti je. zabranjivati joj i siliti je - to vodi oprečnim posljedicama "Čovjek je željan onog stoje zabranjeno." 221 Ovo poredenje se susreće kod Mesnevije. 222 Zašto udaraju u bubanj. 223 Ovo poredenje se susreće kod Mesnevije. 224 Hadisi Senf. citiran u Kunuzu od El Munavija. 225 Ipak treba je držati daleko od stranaca. Osim toga. ako želiš da žena ne počini nešto loše, čuvaj se i sam od svih raskalašnih djela, od nevjere, sodomije, i nemoj nikada bacati nevjerničke poglede na tude žene. Uzvišeni Allah ne griješi. Ako ti ne izdaš. On ćc te čuvati i neče dati da budeš prevaren. 226 Nema puta? 227 Kur’an, U, 30. 228 Kako mogu spoznati Boga? 229 Ove rijeci su vjeravatno izrečene nakon povratka Sernsuddina Tabrizija iz Damaska u Konju, (644, g. po H.) 231 Rekao sam da je bitna duša; ali ako je tijelo lijepo poput mjeseca, onda je tijelo bitno. 232 Radi se ili o Behauddinu Muhammedu, zvanom Sultan Veled, sinu Dželaluddina Rumija, ili o Behauddin Bahriju koji je, po Aflakiju, bio "pisar tajni" i kojeg on u viSe navrata spominje u Menakibul-Arifin.

15.10.2009.

19. Predavanje (Ders)

Učitelj priča: "Nekoje rekao Kubaji Tadžuddinu: "Ovi učenjaci stižu medu nas i oduzimaju ljudima vjeru u Boga." Ovaj odgovori: "Ne, ne dolaze oni među nas i ne čine nas oni nevjernicima; Bože sačuvaj da su oni naši! Ako neki pas nosi zlatnu ogrlicu, ne zovu ga hrt. "Hrt" ima jedno drugo značenje, nosio pas ogrlicu od zlata ili od vune. Čovjek ne postaje učenjak nošenjem odijela i turbana. Učenjaštvo je osobina koja mora postojati u njegovoj suštini, i ona može biti odjevena u odijelo ili mantil, ali i ne mora. Tako je u doba Poslanika a.s. jedna grupa licemjera htjela nauditi vjeri (Islamu): oblačili su odjeću za molitvu, kako bi zaveli učenike; jer, oni ne bi mogli uspjeti u svojim smicalicama a da se nisu pokazivali kao muslimani. Kada bi jedan hrišćanin (Ferengi) ili jevrej kudio Islam, niko ga ne bi slušao. "A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju!"216 Bitno je posjedovati tu svjetlost; ali ti nemaš takve čovječnosti. Traži tu čovječnost, to je ono čemu treba težiti, sve ostalo je prazna priča. Kada se nešto previše nakiti, zaboravi se skrivena namjera. Neki bakalin je volio jednu ženu; slao joj je poruke po služavki: "Ja sam ovakav, ja sam onakav, zaljubljen sam, gorim, nemam odmora,217 tako patim zbog tvoje okrutnosti, sinoć sam bio u takvom stanju, a preksinoć u takvom i takvom", pričajući bez kraja. Služavka dode svojoj gospodarici i reče: "Bakalin te pozdravlja, htio bi s tobom to i to." Gospoda upita: "Zar tako hladno?", a služavka odgovori: "Pričao je on priče, ali u suštini to je to." Bitna je namjera, sve ostalo je glavobolja (zamka). 213 Kada dođe smrtni čas. taj djelić čistoće se odvaja od grumena gline, djelovanjem smrti; Ono Sto ostane, trudiš se da sahraniš; kako mole postojati takva rulnoća? Kada se pokale ljepota duše, odvojena od te strvine, ne znam kako bih opisao njeno savršenstvo. Kada zasja sunčev sjaj iza oblaka, kako bih mogao opisati njegovu uzvišenost? 214 Samarkand ili... 215 Zadovoljstvo i... 216 Kur’an. CVU, 3-4. 217 Ni sna, i ne mogu jesti.

12.10.2009.

18. Predavanje (Ders)

Ibn Kadri199 uči Kur’an na precizan način. On ispravno čita Kur’anske forme, ali značenje mu je nepoznato; dokaz za to je što,200 kada naiđe na pravo značenje, on ga odbacuje zbog svoje sljepoće. On liči na čovjeka koji ima u ruci "kundoz".201 Donesu mu bolji, a on ga odbije. Po tome vidimo da taj čovjek ne zna šta je kundoz; neko mu kaže: "to je kundoz", i on ga uzme u ruku oponašajući ovoga, poput djeteta koje se igra sa orasima. Kada im se daju orahove jezgre ili ulje, oni ih neće jer, za njih, orah je nešto što pravi buku kad se baca, dok ulje ne daje nikakve zvuke i ne sudara se. Božija blaga su bezbrojna; a i Božije nauke. Ako uči Kur’an tako precizno, zašto odbija onaj drugi Kur’an?202 Razgovarao sam sa jednim od učača Kur’ana, te mu rekoh: "Kur’an kaže: "Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispisu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga."203 Sa pedeset dirhema mastila može se ispisati cijeli Kur’an. On je jedna od tajni Božije nauke, ali ne i cijela Božija nauka. ' Neki apotekar je stavio u parče papira malo nekog lijeka. Ako kažemo: 'Tu je cijela njegova apoteka", to je glupost. Konačno, u vrijeme Musaa, Isaa i drugih poslanika, Kur’an - riječi Božije, jc također postojao, ali nije bio na arapskom jeziku. Govorio sam to (onom koji recituje), ali sam vidio da ga moje riječi ne diraju, zato sam odustao. Priča se kako je u doba Božijeg Poslanika a.s. svaki od njegovih ashaba koji bi naučio jednu suru ili samo pola bio vrlo cijenjen i na njega se pokazivalo prstom: "Onaj zna napamet jednu suru." - jer su se oni hranili Kur’anom. Pojesti tri ili šest kilograma hljeba, to je veliki posao; ali ako ga samo stavimo u usta, a ne sažvačemo, nego ga jednostavno izbacimo, tako možemo pojesti hijadu "Harvasa" hljeba.204 "Koliko ima učača Kur’ana koje Kur’an proklinje";205 radi se o nekome ko ne poznaje značenje Kur’ana.206 Ipak, dobro je što je Bog nemarnošću zatvorio oči jedne vrste ljudi, kako bi oni doprinijeli napretku materijalnog svijeta. Da 1 neki nisu zaboravili na drugi svijet, ovaj svijet ne bi bio napredan.207 Zaboravljajući ga (drugi svijet), gradi se i obraduje ovaj. Dijete raste nesvjesno; ono raste u stasu, a kada se njegov razum usavrši, ono prestaje rasti. Materijalni napredak je posljedica nemarni prema Bogu, a njegovo uništenje - budnosti (prema Bogu). Dva pokretača motivišu naš govor: mi govorimo ih iz ljubomore ih iz milosrđa. Ovdje se sigurno ne radi o ljubomori: jer, ljubomora u pogledu nekoga koje za vrijeduje jeste žalosna;208 a šta reći za ljubomoru prema nekome ko uopšte ne vrijedi? Ja svog dragog prijatelja209 pozivam pravom značenju iz krajnjeg milosrđa i ljubavi. Priča se kako je neki čovjek na svom putu na hodočašće, zašao u pustinju i silno ožednio. U daljini je opazio razapet šator. Uputio se ka njemu i ugleda mladu ženu, te joj se obrati: "Vaš sam gost! U nevolji sam!", zaustavi se i zatraži vode. Dobio je vodu, ali ona je bila vrelija od vatre i slanija od soli; sagarala je sve, od usana do grla. A čovjek, iz samilosti, poče savjetovati ženu: "Dugujem vam jer ste mi pomogli." reče joj. "Osjećam samilost prema vama; pazite šta ću vam reći. Bagdad je blizu, a i Kufa, Vasit i drugi gradovi.210 Čak i da ste bolesni, možete stići do njih, vukući se i pužući. Tamo211 ima slatkih i svježih voda, raznih korita i banja." Pričao joj je o blagostanju, zadovoljstvima i radostima u ovim gradovima. Malo kasnije stiže Arapin koji je bio njen muž, noseći sa sobom nekoliko ulovljenih poljskih miševa; naredi ženi da ih skuha, te ih ponudiše svom gostu. On ih jedva pojede, te oko ponoći leže izvan šatora. Čuo je kako žena govori mužu: "Jesi li čuo staje pričao naš gost, sve te divne priče i opise?" Ona mu prepriča sve što joj bješe gost rekao. Arapin tad reče svojoj ženi: "Ne slušaj takve budalaštine. Na svijetu ima mnogo ljubomornih ljudi. Kada vide druge u sreći i blagostanju, zavide im i žele da ljudi lutaju daleko od svojih domova, bez svoga imetka." Takvi su ljudi: kada neko iz dobrote daje savjete, oni to shvataju kao ljubomoru; onaj ko ima zdravog razuma će na kraju otkriti istinu, jer na njega je, na dan Elesta, palo nekoliko kapi (mudrosti). Te kapi će ga spasiti od neprilika i muka. Hajde, koliko dugo ćeš ostati daleko od nas, strance, udubljen u nevolje i brige? Ali, kako razgovarati sa nekim ljudima, koji takve riječi nikada nisu čuli ni od svog šejha, ni od koga? Kako u njegovom porijeklu nije bilo plemenitosti, on nije mogao čuti ime plemenitih. 2,2 Okretati se pravom smislu, postepeno i uprkos poteškoćama u početku, postaje sve lakše: suprotno formi koja je u početku prijama, ali neprimijetno postaje hladna usljed navike. Gdje je forma Kur’ana, a gdje njegov smisao? Posmatraj čovjeka: gdje je njegova forma, a gdje njegov smisao? Kada nestane smisao ljudskog obličja, on ne ostaje više ni časa u svom prebivalištu.213 Mevlana Šemsuddin Tabrizi je govorio: "Putovao neki veliki kara van, ne mogavši naći ni vode ni naselja. Odjednom, naiđoše na bunar, ali nisu imali vedra. Uzeše lonac i konopce, te spustiše lonac u bunar. Povukoše ga, ali uže puče. Onda svezaše užadima ljude iz karavana, i spustiše u bunar. Oni se ne vratiše. Bješe tu jedan uman čovjek. On reče: "Ja ću sići." Spustiše ga. Skoro da je stigao do dna bunara, kad se pred njim pojavi strašan crnac. Umni Čovjek reče sam sebi: "Neću spasiti život, ali trebam postupati razumno i ne smijem gubiti glavu, pa ću vidjeti šta će samnom biti." Crnac reče: "Ne brbljaj". Ti si moj zarobljenik, nećeš se spasiti, osim ako mi ne odgovoriš tačno na jedno pitanje. Inače, nema ti spasa." 196 Kur’an, LXI, 8. 197 Isla misao je izražena u stihovima Sejjid Hasan Gaznavije. 198 Prema F. Sepahsalaru i Aflakiju, ovaj posljednji je bio Šcmsuddin iz Tabriza. 199 Vjcrovatno se radi o Šejhu Saiduddin Mukriju, jednom od sedam čuvenih učača Kur’ana. koji je bio Rumijev suvremenik, i o kome često govori Aflaki. 200 Najednom drugom mjestu gdje nalazi drugog čitača Kur’ana, on ga pobija: on ne čita sa razumijevanjem. 201 Jedna vrsta morskog psa čija je koža korištena. 202 Da nije tako, zašto bi se onda odvojili jedan od drugih Tevral, i drugi islamski tekstovi, stih po stih? A sve ove knjige su dan i noć recitovane na pamet. Oni nisu vjerovali u knjigu Muhammeda a.s. Sve neprilike, sva neprijateljstva, ljubomore prema Islamu potjecale su više od onih koji su ćitali ove knjige i od njihovih učenjaka, nego od običnih ljudi. Oni su se trudili svim svojim snagama da unište Islam. Naravno, da su ga čitali sa razumijevanjem, ne bi ga odbili. 203 Kur’an, XVIII. 109. 204 I na koga Kur’an ne utječe. Ali i obično čitanje je dobro, i moguće je da djeluje na njega. 205 El Gazali. Inja, 1, str. 195, pripisuje ove riječi Anas ibn Maliku. 206 Dakle, nosač ovog svijeta je zaborav; budnost je uništenje ovog svijeta. 207 Ali ne u toj mjeri da taj nemar postane kao planina i da ne ostane ništa od budnosti. 208 I ne vrijedi ni pare. 209 Od oblika na... 210 Medu velikim gradovima. Šla radile u pustinji? 211 Rijeka koja teče i... 212 Citat iz satire o Mahmudu Gaznavidu od Firdusija. 213 Kada dođe smrtni čas. taj djelić čistoće se odvaja od grumena gline, djelovanjem smrti; Ono Sto ostane, trudiš se da sahraniš; kako mole postojati takva rulnoća? Kada se pokale ljepota duše, odvojena od te strvine, ne znam kako bih opisao njeno savršenstvo. Kada zasja sunčev sjaj iza oblaka, kako bih mogao opisati njegovu uzvišenost? 214 Samarkand ili... 215 Zadovoljstvo i...


Stariji postovi

Fihi ma fihi
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

Predavanja (Dersovi)

Knjiga ima 71 predavanje(ders) i namjeravamo objavljivati svakodnevno po jedno predavanje aBd.

LINKS

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6846

Powered by Blogger.ba